evo da docekate od mene i jedan pjanski post.Totalno sam razvaljen,unisten,zbunjen,pod nekim pritiskom koji sam sebi nametnuo bez razloga.-pa sada zajebajem svoju psihu koja i onako nije na mjestu.Ono napijes se dobro ti 2-3 sata,al sta onda nakon toga,pukne te takva depresiva da sam se kuci pokupio u 10 :30,zbog cega,zbog koga,zar je neko zasluzio da meni kvari vikend.Al izgleda da je ne mogu protiv toga,to me kopka,to je jace od mene,ja sam izgleda jedan kreten koji popusta dosta nekih stvari koje mu se kasnije odbiju o glavu.A kad se odbiju sam ostanem i sam moram rjesavati sve neke probleme jer trenutno ne vidim tu osobu kojoj se mogu ispovijediti,kojoj mogu reci sve sto mi je u glavi,mozda je to ovaj blog,mozda je to kauc,mozda komp,mozda televizor,mozda neka osoba koja je do sad bila samo sporedna stvar u mom zivotu.Mozda ne vidim neke stvari kakve jesu u stvari,zamisljam nesto imaginarno,nesto,neke slike koje se kasnije razbiju,kao da ih neko namjerno pocijepa,kao da mi se um smije,i podrugljivo gleda na moje postpupke,a ipak taj isti um caruje tim postupcima.Razocaran sam u sve,u ljude koje me okruzuju u ljubav u zivot,ma u sve sve,al haj nadam se da je ovo samo neka faza.Jer ja sam takav da zivim u svom nekom svijetu,u kojem je pola stvari zamisljeno i onda mi nesto,neko,sitnica,glupost razbije taj moj svijet i moram se suociti sa realnoscu.A meni to ne ide nikako,Hocu da zivim u nekoj jebenoj bajci gdje je sve ok,gdje nema problema,gdje su stvari onakve kakve zelis.Al to je nemoguce,izgleda.Hocu da nadjem nesto korisno,na sta mogu da usredotocim svoju energiju,snagu,volju,ljubav,zelju,ma sve sto me cini ljudskim bicem,al ne znam sta je to.Mozda je to Hamza,dijete,moje najdraze bice,koje je ne shvata jos uvijek stvari koje su se desavale oko njega.Mozda je on to na sta treba da se usmjerim,jer on iako mi trenutno nece vratiiti sve to,barem nece iskoristiti jer je mali pa ne zna kako to ide u svijetu "odraslih".Al opet ko sam ja da serem ovoliko,iako su sve ovo neke moje misli koje me muce,i koje ce vjerovatno ostati samo moje.To cu ja rijesiti sa sobom,kak god,na bilo koji nacin,to ce se odvijati u meni,nece uticati ni na koga oko mene,jer to je samo moje iako je prozrokovano od strane drugih osoba,al haj,jak sam ja(barem mislim to),i preci cu preko ovoga,jer tek mi je 18 godina i zivot je preda mnom,mada znam da czu u narednih 7 dana ja uraditi neku glupost za kojom cu zaliti,al ljut sam na sebe nenormalno jer sam prekrsio neke svoje principe i to odma rusi mene kao karakternu osobu.Nisam se uspio drzati onoga sto sam zacrtao.Neko je sve to poremetio,mojom greskom.Opustio sam se previse,idealizirao neke stvari i sad sve to trebam vratiti na svoje mjesto.Trebam posloziti kockice u mojoj glavi,kojih ima cini mi se 10000000,i koje su tako zbrkane da ne znam odakle da pocnem.Al idemo jednu po jednu…

24 komentara

  1. Razumijem potpuno..Al neznam shta da kazhem..Previshe sam razocarana u svo to sranje od mocne ljubavi, pa bolje da ne komentarishem..Valjda nekad bude oke..Treba vremena, ali dodje sve na svoje..valjda..
    I imash ti osobu na koju mozhes racunati i ispovijediti sve probleme, znash ti to 😉
    Kissich

  2. Je li autor ovog posta stvarno musko?Zar postoje ovakvi muskarci?Ovaj momak je kao moj muski klon!!!Ma nisi ti jedini…nemam ni ja nista sto bi me definisalo kako treba i u sve sam razocarana,al kontam da je to zbog ovih kriznih godina pa ce valjda jednom i to proc.There is a hope 😉

  3. @lost generation suta je dobar ljud,eto sto jest jest,ne mogu ja pogresno govorit,romanticar mrtvi ispod one macho ljusture haha,ali upozorenje ovo je pisao u veoma cudnom stanju hehe.Cudna je to biljka,hihih shalam se,svasta bi j napisala ali necu,nije mi ceif .. haj-vaNo 😛

Komentariši